Ekonomija i cijena vremena: zašto brzina odluke postaje nova valuta
U poslovanju se sve češće pokazuje da vrijeme nije samo operativni trošak nego strateška imovina. Tko sporije odlučuje, skuplje plaća promjenu.
U ekonomiji se obično govori o kapitalu, marži, kamati i riziku. Međutim, u stvarnom poslovanju sve više vrijedi još jedna mjera: vrijeme potrebno da se odluka donese i provede.
Poduzetnik koji brzo prepoznaje promjenu ne mora uvijek imati veći kapital od konkurencije. Dovoljno je da ranije vidi smjer, ranije prilagodi trošak i ranije promijeni ponudu. U takvom okruženju brzina nije površnost, nego oblik discipline.
Najskuplje odluke često nisu one koje su donesene pogrešno, nego one koje su odgađane dok je tržište već otišlo dalje. Zato moderna tvrtka mora imati jednostavne podatke, jasnu odgovornost i mogućnost da se promjena provede bez velikog unutarnjeg otpora.
To vrijedi za male poduzetnike jednako kao i za velike sustave. U svijetu u kojem se cijena novca, energenata, rada i tehnologije brzo mijenja, statično poslovanje postaje prikriveni rizik. Tko ne računa vrijeme, zapravo ne računa ukupni trošak odluke.